Facebook
YouTube
Instagram
Топ листа

ТОП ЛИСТА ЗА 25.3.2023.
Партнери
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image
Widget Image

Документа

Градишке новине




MOJ GRAD: Ulica Vase Vidovića

U današnjoj rubrici “Moj grad” govorimo o još jednoj ulici na području Gradiške koja nosi ime poznatih i značajnih Gradiščana, govorimo o ulici Vase Vidovića.

Ulica Vase Vidovića nalazi se u naselju Senjak. Jedna je od kraćih ulica. Proteže se paralelno sa ulicom Vojvode Mišića, sa desne strane je ulica Miloša Crnjanskog, a sa njene lijeve strane raskršće ulica Jovana Dučića, Branka Ćopića i monahinje Jefimije. U pitanju je uređeno naselje stambenih jedinica.

Kada se govori o istoriji Gradiške, neizostavno ime, među brojnim značajnim imenima je i ime Vase Vidovića.

Vaso Vidović je bio jedan od najistaknutijih gradiških trgovaca i političara i najpoznatiji predstavnik gradiških Srba u drugoj polovini XIX vijeka. Može se takođe smatrati rodonačelnikom najpoznatije gradiške srpske porodice Čubrilović u drugoj polovini devetnaestog vijeka iz koje je poniklo nekoliko značajnih ličnosti naše nauke, kulture i politike.

Vaso Vidović je rođen 1840. godine u Krupi na Vrbasu. Roditelji su mu rano pomrli, a brigu o njemu preuzima njegova najstarija sestra, majka Jove Čubrilovića i odvodi ga u Bosansku Gradišku ( tada Berbir ) na izučavanje trgovine.

Nakon sticanja potrebnih znanja u trgovačkom poslu, Vaso Vidović otvara trgovinu, a svojim radom i sposobnošću postaće imućan trgovac i izuzetno ugledan, cijenjen i poštovan čovjek.

Imao je znatnog učešća u Bosanskohercegovačkom ustanku 1875-1878, posebno na prostoru sjeverozapadne Bosne. Bio je organizator i jedan od vođa ustanka, tačnije predsjednik Gradskog odbora za oslobođenje u Bosanskohercegovačkom ustanku. Sjedište ustaničkog odbora bilo je u Staroj Gradišci, a kasnije premješteno u Novu Gradišku.

Vaso Vidović je imao tijesne veze sa vladom Kneževine Srbije.

Bio je učesnik Berlinskog kongresa.

U toku Prvog svjetskog rata odveden je sa više gradiških trgovaca u logor Arad. Kada se rat završio i on logor preživio, vraća se u Gradišku. Nakon nekoliko godina, kada je ostao sam, otišao je u Sarajevo kod sina Bogdana, gdje je 1925. godine u 85. godini života umro. Sahranjen je u pravoslavnom groblju na Koševu.

Vaso Vidović je imao sina Bogdana, koji je za vrijeme školskih odmora dolazio u Gradišku i aktivno učestvovao u kulturnom životu grada. Poslije završetka studija prava Bogdan Vidović odlazi u Sarajevo, otvara advokatsku kancelariju i postaje jedan od najpoznatijih sarajevskih advokata, a jedno vrijeme bio je i poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije.

Važno je istaći da je na izučavanje trgovačkog zanata kod ujaka Vase Vidovića u Gradišku, kao dječak, došao sin Vasine sestre – Jovo Čubrilović. Poslije završenog trgovačkog zanata, Jovo Čubrilović otvara trgovačku radnju koju vrlo uspješno vodi.

Jovo Čubrilović i Savka Lazarević-Čubrilović u bračnoj zajednici izrodili su desetoro djece. Troje ih je umrlo dok su još bili djeca, a ostali su, izuzev Veljka koji je osuđen na smrt kao organizator Sarajevskog atentata, doživjeli starost. Staka, Veljko, Branko i Vaso su postali poznati po ulogama koje su imali u životu.

Godinu dana poslije rođenja najmlađeg djeteta – Vase, Jovo Čubrilović je umro. Brigu o djeci i njihovom školovanju preuzima Savka koja je, nakon deset godina umrla, a staranje o djeci preuzima djed Vaso Vidović.

Kuća Vase Vidovića u Gradišci nalazila se na mjestu  sadašnjeg parkinga ispred Šumskog gazdinstva Gradiška.

Albumom i izložbom „Građanska Gradiška” u „Zavičajnom muzeju” vraćena su sjećanja na gradišku istoriju i znamenite ličnosti.

“Album obuhvata period od početka 20 vijeka do 1941. godine, kada je ratom i društvenim sunovratom Gradiška osakaćena za građanski sloj, ponajviše deportacijom 52 porodice u Srbiju. Time je nestao bogati, građanski sloj društva, koji se razvio još u Austrougarskoj monarhiji”, rekao je viši kustos i istoričar Bojan Vujčić.

Prema njegovim riječima u to vrijeme Gradiška je imala najveći broj društava u BiH, čak 30 od kojih 20 sa srpskim predznakom. Zbog toga, ali i izražene naklonosti ka Beogradu u gotovo svim sferama društva, posebno reprezentativnim građevinama, Gradiška je nosila epitet „Mali Beograd”.

Među imenima važnih ličnosti i porodica koji su prije jednog vijeka u Gradišci gradili temelje modernog grada je ime Vase Vidovića i  brojnih drugih.

Share With:
Open

close button