Treba li odrastao sin da u svome domaćinstvu slavi krsnu slavu?

Porijeklo slave ni do danas nije u nauci konačno razjašnjeno.No, bez obzira kako je slava kod nas nastala i utvrdila se, ovaj naš lepi običaj nije svečanost pojedinca, kao što je npr. imendan ili rođendan, nego je slavlje šire zajednice:jedne porodice ili više njih, čak plemena.

Po kazivanju apostola Pavla , porodica je „domaća crkva“.

Krsno ime je stvar porodice, ne doma, kuće, zgrade.Zato kada se porodica preseli u drzgu luću, ili drugo mesto, ona svoju krsnu slavu kao i slavsku ikonu nosi sa sobom i nastavlja da je i onde, u kupljenoj kući ili stanu proslavlja i dalje.

Kako je slava praznik „Male crkve“, osnovne hrišćanske ćelije-porodice, izlazi da svaka  i najmanja porodica treba da slavi slavu.Čim se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovo kada se oženi, dužan je da proslavlja svog Svetog zaštitnika, bez obzira što ga i otac i majka slave u starom domu.

Razume se da je sin dužan, u znak poštovanja roditelja, da otpočne slavljenje slave sa znanjem i blagosovom oca, ali to spada u oblast zdravih moralnih odnosa koji treba da vladaju između hrišćanskih roditelja i dece.

Na isti način možemo shvatiti postupak tasta bez muških potomaka, da onemoćavši predaje kuću i imanje kao i slavljenje domaće slave zetu da se, „ne ugasi krsna sveća“.

Odrasli, samostalni sinovi, odvojeni u posebno domaćinstvo treba na svaki način da proslavljaju svoju krsnu slavu.Prethodno da o tome izveste oca i zamole ga da im ovaj to blagoslovi. Ako bi otac odbio i ne bi hteo“ predati“ slavu, treba da se obrate svešteniku u mestu gde žive za savet i rešenje o toj stvari.

Patrijarh Pavle“Odgovori na pitanja vere i života“

 

S.Vidović