Moj grad: Lepa Perović Popović

Lepina prabaka, Njegoševa sestra

Djed Lepe Perović, Andrija, bio je član Senata Njegoševe vlade i oženjen njegovom sestrom Marijom. Poslije Njegoševe smrti, a dolaskom kneza Danila na vlast, Andrija se sukobio s tadašnjim vladarem, napustio Crnu Goru i preselio u okolinu Banjaluke.

Njegov najstariji sin, a Lepin otac Đorđe, dobio je posao šumara u državnoj administraciji Austrije. Oženio se Zorkom Spremo iz Hercegovine, a zajednički život započeli su u Međuvođu kod Kozarske Dubice. Poslije nekoliko godina premješten je u Mašiće kod Gradiške, gdje je rođena Lepa.

Imala je pet sestara – Ljubicu, Danicu, Dušanku, Jelu i Branislavu, te tri brata – Stevu, Veljka i Dušana. Osnovnu školu završila je u Mašićima, a Učiteljsku u Banjaluci 1931. godine.

Prvo radno mjesto dobila je u Međuvođu kod Kozarske Dubice, ali su je životni putevi i njena neupitna želja za promjenama odveli u Beograd, gdje se pridružila revolucionarnom pokretu. U maju 1933. godine uhapšena je i izvedena pred Sud za zaštitu države, ali je usljed nedostatka dokaza oslobođena.

Kako se bližio početak Drugog svjetskog rata Lepa se sve snažnije angažovala i imala ključnu ulogu na podizanju ustanka u mnogim mjestima – Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjaluci, potom Zagrebu i na Baniji.

Za ratne zasluge odlikovana je Partizanskom spomenicom 1941. godine te s nekoliko ordena, među kojima i Ordenom Dobročinstva grčke kraljice Frederike. Zanimljivo je da su i četiri sestre Lepe Perović odlikovane Partizanskom spomenicom 1941. godine, a osim učešća u revolucionarnom pokretu, školovanje je za njih bilo na prvom mjestu.

Obavljala je mnoge dužnosti u društvenom i političkom životu SFRJ, bila poslanica u prvom sazivu Narodne skupštine BiH, funkcioner u najvišim saveznim organima, veoma aktivna i uticajna u školstvu, kulturi i umjetnosti. Bila je direktor Galerije fresaka u Beogradu.